PEOPLE, PLACES, THOUGTHS

Adriana je žena od svojih 60ak godina. Život ju nikada nije mazio i malo je reći da je ono što je moglo poći krivo najčešće i pošlo. Nije imala naročitu pomoć i podršku u svom muškarcu, ali hrabro je gurala i uvijek se nekako dočekala na noge. I znate šta je divno? Ostala je mekana, ali onako najljepše i najzdravije....

Možeš zastati i imati loš dan, ali netko te uvijek gleda.

Za svaki uzdah negodovanja tamo gdje je trebalo biti "evo me!",

Ona koju nam nameću, da se stvari ne mogu promijeniti, da vrline više ne vrijede i da ništa ne možemo učiniti.

Kad sam bila mala sve ulice u Starom gradu su imale otvorena vrata. Čuo se loš talijanski i ljudi su se družili i smijali po ulici. Bilo je puno života i veselo. Igrali smo se na Placi i Kamplinu. Svih nacionalnosti, vjera i različitih imena. Nije nas bilo briga za to. Grad nije bio predodređen samo za zaradu i turiste....