Uvijek su me zanimali ljudi, oni posebni sa drugačijim sjajem u očima i bez fige u džepu. Volim, kako ih sitnice izbace iz takta, a prežive nezamislivo. Ljude žele proputovati cijeli svijet, otkriti najudaljenije destinacije i zaviriti u najzabačenije kutke. Zanimljivo je , kako često zapravo, ne vide ono što im je pred nosom.
Kad sam bila mala sve ulice u Starom gradu su imale otvorena vrata. Čuo se loš talijanski i ljudi su se družili i smijali po ulici. Bilo je puno života i veselo. Igrali smo se na Placi i Kamplinu. Svih nacionalnosti, vjera i različitih imena. Nije nas bilo briga za to. Grad nije bio predodređen samo za zaradu i turiste....