Danima ne mogu napisati ništa smisleno, sve mi je užasno glupo i nemam nikakve inspiracije. Jer o čemu da pišem? O onome šta je ili o onome šta će biti? Ne mogu puno reći ni o jednom ni o drugome jer nemam pojma. Uglavnom, životi su nam stavljeni na čekanje, a opet nekako živimo, uzeta nam je sloboda pod cijenom...
Evo ne razumijem ljude koji danas prozivaju gdje su sada udruge koje inače pomažu ljudima
Bilo bi divno kad bismo iz ovog nešto naučili.
Otišle smo na plažu gdje nikoga nema, izule se i močile noge.
Dan žena u postkomunističkim zemljama gotovo je izgubio svoju ideološku osnovu, ali je feministkinje vraćaju u prvi plan. "Nećemo cvijeće, hoćemo veća prava", "Nećemo cvijeće, hoćemo Istanbulsku" kao neki od slogana koji se koriste da kažu što Dan žena je, a što nije. Spomenula sam postkomunizam, ideologiju i feminizam u prvoj rečenici, većina...
Sinoć si zaspala uplakana i razočarana.
Gea mi je neki dan spočitala da druge mame manje podižu glas, a da ju tata nikad ne stavi u kaznu kao ja. Bad mom, bad.
Ne volem, nikog, lutko, takva mi je narav,
Prijateljica me nedavno pitala zašto stavljam slike iz teretane jer ljudi dobivaju krivi dojam o meni. Kaže, ti si toliko više od izgleda i mišića. I mama mi je, koja nema društvene mreže, ali mame sve vide i znaju, neki dan rekla šta ti trebaju te slike gdje pokazuješ mišiće? Ok, rekla je i zašto pokazuješ stalno guzicu. Naravno da...
Ponekad se malo izgubimo i zastranimo.