Buraz je mami u prosincu instalirao brojač koraka. Advent u Rijeci je bio otkazan i žena se ozbiljno primila pečenja kolača i hodanja. Kroz prosinac i siječanj postala je profesionalan hodač. Tata se ponekad boji kada mame ode šetati da ne pošalje razglednicu s drugog kontinenta. Za sve one kojima ne znaju kako skinuti kile, šetajte, nakon 10...
Spadate li u onu skupinu koja uvijek govori "bit će što mora biti" ili više vjerujete da je sve na nama, pa ste u timu "kako si napraviš, tako ti je"? Oba pogleda imaju malo istine u sebi, svoje mane i prednosti.
Netko ti je rekao da se moraš više voljeti.
Nije me bilo briga, nije me bilo strah.
Ono što ti oduzima sada i krade trenutak.
Ako su sljedeća dva tjedna ključna, onda bi ih dobro bilo iskoristiti za popise. Strašno volim popise i liste, stvari koje volim, stvari koje moram napraviti, sve popisujem i silno me vesele kvačice kraj njih.
Pročitali smo sve knjige samopomoći i psihoanalize.
Ove godine više nego ikada će nam trebati toplina Adventa.
Za kakvim smo sve ljudima plakali, a trebalo je plakati za sobom.
Za onim izgubljenim ja, koje smo napuštali još malo svaki put kada smo pomaknuli granicu.
Granicu pristojnog, dobrog, ispravnog.
Kada se toliko usredotočiš na tuđe, da zaboraviš svoje.
Da njeguješ tuđe vrline, a ne odgovaraju ti.
Pa se dokazuješ na sve one načine koje nisu tvoji....
Kuda hodaš s tim naivnim pogledom i strašću na svakom centimetru tvog lica?