Zajebi. Okrećem se sebi.

Zajebi. Okrećem se sebi.

Krenula bih i prije,

Jer srce mi se smije,

Ali pomalo me i strah 

Sveg onog što ću saznati da nije.

Jer ako tvrdoglavost ova

Baš i nije nešto nova,Već neka stara rana,

Koju nosim kao orden

Još iz djetinjih dana?

A u meni sva ova sila?

Što ako to nisu krila,

Već obična dva roga,

Nastala iz malo neobrisanih suza

I inata moga?

A ljubaznost ili želja za pomoći,

Može li i to nestati preko noći,

Da li su stvarno disciplina i red,

Najbolji način za na svijet pogled?

Zajebi. Okrećem se sebi.

Na koljena poderana,

Musava usta i čekat ću što će reći.

Više me strah nije,

Pa što mi može mala

Djevojčica što mi se iz ogledala smije?