Voda ne utječe na umjetno cvijeće

Voda ne utječe na lažno cvijeće.
Nikad do jutros nisam čula ni pročitala ovu rečenicu i stala sam osupnuta kao da mi je netko otkrio ono čime se bavi Sheldon u Teoriji velikog praska. Kako jednostavna rečenica i jedno ogromno "PA DA"!
A nije da prvi puta zalijevam lažno cvijeće, potrošila sam nekoliko kanadera vode zalijevajući jednu umjetnu mimozu, jednu gordu orhideju i hrpu, hrpu malih lažnih tratinčica. Tratinčice su zeznute, svuda niču, grupiraju se i teško je prepoznati koja je prava, a koja nije. A slatke su zar ne?
Uglavnom, ništa od sipanja. Možete dozirati, prelijevati, dodavati potrebnog gnojiva. Ništa, njima to ništa ne znači, a vi rasipate prijeko potrebnu vodu. Lažno cvijeće ne smrdi, ne miriše, plastično je i eventualno što se može s njim jest ponekad obrisati prašinu s njega, ali i taj posao moram naučiti prepustiti nekome drugome. Jer zapravo nitko ne voli lažno cvijeće, ono je samo loša zamjena kada nemamo vremena, vode ili nam se ne da potruditi.
Krasan vrt možete imati samo s pravim cvijećem. Njemu posvetite svu pažnju ovog svijeta, njega čuvajte i zalijevajte. Ne rasipajte vodu uludo. Voda je jedan od izvora života. Baš kao i ljubav, ako me razumijete...