Utjeha
"Mama, boli me glava i pomaknuo mi se želudac."
Zbilja nisam očekivala tu rečenicu i dočekala me posve nespremnu. Naivno je počelo ispitivanje, pravo majčino, jesi pila vode, što si pojela, jesi se udarila, jesi bila na wc-u... Uzalud.
Nakon prvih odgovora, naslutila sam da nije došlo do tektonskih pomicanja unutarnjih organa, bar onih fizičkih i vidljivih. Srce se malo stisnulo, želudac je bio anksiozan, pluća su disala na pola, ali razlog nije bio opipljiv. Bila je to tuga, pomiješana sa strahom i zabrinutošću, briga i bol, strah od gubitka. Djevojčice za to nema doktora, to liječimo sami.
Nikada te ne bih htjela povrijediti, ali neću te ni skrivati od života. Bol, rastanak i gubitak njegovi su dijelovi. Zato ti pričam o prirodi i krugu života, o onoj starinskoj "samo nek je po redu", govorim ti kako je u redu biti tužan, kako je u redu plakati. I cijelo to vrijeme sama sam nepokolebljiva, bez suza, bez emocija jer sam mama na zadatku. Moram ti objasniti da imaš pravo na svaku emociju, da suze čiste tijelo, baš kao i more. Da postoji to neko bolje mjesto, da moramo biti sretni na trenutcima koji su nam poklonjeni s voljenima, bili oni na dvije ili četiri noge. Da ih moramo slaviti, da moramo biti zahvalni, da oni postaju naši anđeli čuvari. Zamisli koja je to ljubav, da te netko pazi i kad ga nema. Pitaš me hoće li onda trčati s Daddyjem i je li sigurno da ih onda više ništa neće boljeti.
Pričam ti o svemu tome, nadajući se da će te nešto utješiti, nešto ojačati, nešto umiriti. I ponovno, činim to bez suza, jednako bih mogla držati predavanje pred tisuću ljudi. I vidim da ne djeluje.
Onda, ti ispričam priču o mojem najbolnijem rastanku i tada više ne mogu susprezati suze. Tada nisu naučene fraze već realna emocija živa i jaka kao onog trena kada se događala. Kada me lomila u milijun komadića. "Mama, baš dugo te nisam vidjela da plačeš". I zaplakala si sa mnom utješno me mazeći po ramenu. Ti malena, mene veliku. Dajući sebi dopuštenje da budem tužna i uplakana, dala sam i tebi utjehu, potvrdu i pokazala da je u redu. Pomazila si me, smirila se i zaspala.
To je sve što imam, mala. Da budem tu, da ti pokažem primjerom, da zajedno prođemo i kroz teško jer smo jake i možemo i teške stvari. Da se grlimo dok ne prođe, da zajedno tražimo utjehu i koračamo kroz život uz anđele čuvare negdje visoko, visoko.
