TVOJI LJUDI

Ponekad je u redu pustiti. Upornost nije uvijek vrlina.

Znam da si dala vremena i godine u to, da si se trudila koliko si znala i mogla.

Postala si umorna i sve manje ti.

Sve se manje smiješ i sve si ozbiljnija. Neke situacije i neki ljudi nam to učine, možda ne svjesno, možda ne namjerno, ali znaš šta?

To nisu tvoji poslovi, to nisu tvoji ljudi samo si zaboravila tko si.

A ako se samo malo odmakneš, sjetiti ćeš se.

Sjetiti ćeš koliko si bila sretnija i opuštenija, koliko si bila mirnija i koliko možeš više...

Zato je u redu pustiti, ionako ništa forsirano ne valja, ni posao, ni odnosi, čak ni prehrana koju si si zadala.

Pusti forsirano, pusti ono to te iscrpljuje.

Ako se sjetiš tko si, sjetit ćeš se i tko su tvoji ljudi.

Oni su cijelo vrijeme tu, u tvome kutu, navijaju za tebe i razvlače ti osmijeh na lice.

Oni su tu i guraju te da se vratiš sebi. 

Znam, često ti se činilo da te ne razumiju, da pričaju u prazno, da ti znaš bolje,

Ali oni su navijali za tebe.

Oni su te bodrili i slagali svaki put kad si se raspadala i kada se činilo da nema smisla.

Vrati se sebi i svojim ljudima, ostalo je više nego u redu pustiti.

To nije tvoje i ne pripada ovdje. Filtriraj, pomno biraj i čuvaj, još kako čuvaj one koje vrijede...