SOCIJALNI KAPITAL ili svaka mala gura naprijed!!!

Često čujem pitanje zašto radim toliko stvari, zašto sam toliko angažirana, zašto se ne fokusiram na nešto profitabilnije ili nešto što će koristiti meni. Također često čujem i da se ništa ne događa i da nema sadržaja, da je dosadno i da nitko nikada ništa ne radi. Furešti uvijek pitaju pa šta vi radite na otoku zimi? Kao da smo zatvoreni u nekom kavezu u kojem se nalazi jedan TV, šiba malo bure i ponekad se desi lijepi dan pa smo u divnoj prirodi jer hvala Bogu, to imamo.

Magistrirala sam na Fakultetu političkih znanosti na temu Civilnog društva u Hrvatskoj i Europskoj uniji iako nikada nisam mislila da će upravo civilno društvo biti predmet moga interesa i da ću se time baviti. Trebala sam raditi ozbiljne političke analize, ali u Hrvatskoj ne postoje ni ozbiljne politike pa sam odustala od toga.

I zašto radim to šta radim kada tako često zna biti frustrirajuće? Smatraš da ljudi ne cijene to dovoljno, dapače premisa je koji klinac sada opet ova hoće? Frustrirajuće je dovesti vrhunskog predavača i imati odaziv od 10-ak, 15-ak ljudi što je uglavnom pravilo u Krku. Dovedeš vrhunsku predavačicu, body buildericu, vojnu pilotkinju koja se educira i u smjeru nutricionizma da održi predavanje o prehrani za početnike i umjesto pune dvorane, bude 15-ak ljudi. Dovedeš vrhunskog predavača o vrlo aktualnoj temi djeca i društveni mediji koji je ujedno i nacionalni koordinator najvećeg europskog istraživanja o medijskim on-line navikama djece EU Kids Online i bude 15-ak roditelja. A budimo iskreni, roditeljima je prijeko potrebna takva edukacija jer ih klinci debelo šišaju u tom području.

Tražiš teme koje zanimaju ljude, razmišljaš o potrebama na otoku što nemamo, što nam fali, tražiš predavače, osmišljavaš radionice i trudiš se pokrenuti ljude, zainteresirati... i vrlo često ne ide, vrlo često. 

Ali znate šta? Svaka mala gura naprijed. Svakom aktivnošću dopreš do još makar jedne osobe, pomogneš još nekome... I krug se širi, ideje se nižu i ipak se miče. Povezujemo se. A ono prvo što nam na otoku fali je socijalni kapital. Socijalni kapital - norme i veze (+ povjerenje) koje omogućavaju društvenu (socijalnu, javnu) akciju - utječe na sve dimenzije društva. U Sjedinjenim Američkim Državama popularna je izreka: "Nije važno što znaš, nego koga znaš" koja određuje uspjeh. On obuhvaća norme ponašanja i uzajamnosti te spremnosti pojedinaca u nekom društvu da se zajednički angažiraju u rješavanju problema u zajednici. Bitan preduvjet za razvoj društvenog kapitala je razina povjerenja među pripadnicima neke zajednice. Na razini države razina društvenog kapitala bila je najveća neposredno nakon rata, nakon čega počinje opadati, a prema posljednjim istraživanjima razina povjerenja i društvenog kapitala u Hrvatskoj veoma je niska.

I kako to promijeniti? Naravno počevši od otoka. Malim koracima. Umrežavanjem, ja znam ovo ti znaš ono ajmo si pomoći. Ti želiš riješiti ovo i ja ću ti pomoći jer znam da na tebe mogu računati kada mi bude trebalo ono. Povjerenje. Podupireš lokalne proizvođače, podupireš dobre ideje, aktiviraš se, volontiraš, shvatiš da samo rad za opće dobro može poboljšati kvalitetu života na otoku, osobni interesi to nikada ne mogu. Može se, teško je i frustrirajuće ali može se. Družite se s ljudima, razgovarajte s njima, vidjeti ćete da vas često muče isti problemi, dajte priliku nekome novome, odite poslušati neko korisno predavanje, sami smislite neku aktivnost, očistite neku plažu, šaljite pitanja gradu, javite se i surađujte s vašim Mjesnim odborom, pomognite susjedu sa onim cvijećem što mu je uvenulo oboma će vam biti ljepše. Pomozite u organizaciji humanitarne akcije, učlanite se u neku udrugu ili iniciativu. Ako je to sve teško krenite s malim stvarima, šerajte korisne informacije, podupirite neki lokalni tim, pohvalite nekoga... Stvarno vjerujem da svaka mala gura naprijed, zato ne odustajem!