Pripitomljena

Mala, ti si totalno pripitomljena.

Upala si u neke kalupe, nemoj krivo shvatiti,

slatki su ti, korisni, tako divno prilagodljivi,

ali sve manje ti.

Pustila si da te stave u kavez i sada ti malo znači

je li to gola samica ili zlatna krletka

kada ti je duša u njoj tri broja premala,

ne možeš dovoljno zamahnuti krilima.

Još je veća nevolja jer sve si sama birala,

sve si sama slagala,

a sad bi samo vikala, prečesto i plakala.

Ne slutiš? Savršeno prilagođena, ali sebe gubiš.

Naučila si bolje načine, sad točno znaš što djeluje,

ali mala to nije za tebe.

Usiljene pristojnosti, lažni osmjesi, strah da ne kažeš koju riječ previše.

Nemoj osobno je, zadrži za sebe, nasmij se.

Nešto divlje u tebi želi glasno vrištati,

nešto ludo u tebi želi nekontrolirano se smijati,

ona djevojčica u tebi želi plesati i da ju nije briga tko vidi,

ono nešto u tebi želi neplanirano, nepromišljeno, sirovo i surovo i životno i bez računice.

Mala možeš li iz kalupa, možeš li se oteti, ima li u tebi snage za sve preokrenuti, još se malo poigrati?