PRIORITETI

Očito je ovih dana u Hrvatskoj jedini problem i prioritet izvedba himne Josipe Lisac, ma zar stvarno?

Ljudi se čude, ljudi se zgražaju, povrijeđeni su im domoljubni osjećaji i osjećaj pripadnosti, srame se što su Hrvati, pišu kaznene prijave i tresu se od nervoze. Zbog izvedbe himne.

Josipi se sigurno štuca već danima kakve sve face je povlače po ustima. Vjerujem da žena zbilja nije do sada znala gdje živi, a sada joj je jasno da je zaglavila u lošoj epizodi Ljubavi na selu. Nego vratimo se na kaznenu prijavu. Intoniranje himne 'na omalovažavajući način'. Za svakoga je domoljublje definirano na različiti način i svakoga vrijeđaju različite stvari. Povreda ugleda Republike Hrvatske za mene je jedno, a za Boška očito nešto sasvim drugo. Ostavimo otvorenim pravo da imamo različita mišljenja, ostavimo otvorenim pravo da do neke mjere imamo i pravo izraziti ta različita mišljenja dok ne ugrožavaju drugoga ili ne ograničavaju drugoga. Tanka je granica između slobode govora, prava na izražavanje mišljenja, tolerancije i govora mržnje. Ljudi imaju velikih problema s poimanjem tih pojmova.

Uopće nije bitno da li vam se sviđa izvedba himne ili ne. Vaše stručno mišljenje jednako je bitno mojem mišljenju o Ljubavi na selu. Čak nije bitna ni vaša definicija domoljublja koja je u "lijepoj našoj" vrlo problematično definirana. Meni su danas bitni prioriteti. Meni je bitno šestero duša izgubljenih u požaru jer institucije nisu radile svoj posao, mladi život naprasno prekinut jer institucije nisu radile svoj posao, meni je muka od toga da ljudi nemaju dovoljno novaca za liječenje, muka mi je od 2500 kuna naknade za roditelje-njegovatelje, muka mi je od korupcije i nepotizma, muka mi je od napada na vaterpoliste Crvene zvezde, napada na sezonske radnike u Dubrovniku. Meni je muka od nepravdi i to su stvari koje me vrijeđaju, koje vrijeđaju ugled moje Hrvatske. Izvedba himne Josipe Lisac to zasigurno nije.

Govoreći o poremećenim prioritetima moram spomenuti i Stožer za obranu Rijeke koji kreće s našeg Zlatnog otoka. Danas bismo mnogo toga u Hrvatskoj trebali braniti, ali Rijeka zasigurno nije jedna od tih "stvari". Posebno ne u pogledu umjetničkog i kulturalnog izričaja. Jugoslavenska zastava je bila na Korzu zajedno sa svim ostalim zastavama država čiji je Rijeka bila dio, dakle kao činjenični dio povijesti, ne kao iritacija ili provokacija. I opet ponavljam, jasno je da nam smetaju različite stvari, različite stvari nas nerviraju i protiv različitih stvari ćemo dignuti glas, ali kako nekako uvijek ispadne da nam je više stalo do stvari nego do ljudi? I himna i zastava i nacionalnost i povijest, sve to cijenim i poštujem, ali zbilja mislim da se nam život neće postati bolji obranom tih vrijednosti već obranom malog čovjeka, činjenjem stvari koje pomažu nekome i podizanjem glasa za slabijeg. Jedno naravno ne isključuje drugo, ali u svijetu ograničenih resursa treba birati svoje bitke sukladno prioritetima, a u ovoj državi će nešto krenuti na bolje tek kada prioritet postane pomoć drugome, a ne politička prepucavanja i nekakvi povrijeđeni ponosi zbog nečije intonacije.

Da pojednostavimo, micanje bista, mijenjanje datuma državnih blagdana, ukidanje kulturne manifestacije ili kazališne predstave, pjevanje himni, neće i ne može pomoći tvojoj državi. Tvojoj državi može pomoći ako podigneš glas protiv nasilja, ako pozoveš policiju ako si svjedok bilo koje vrste nasilja, ako prijaviš korupciju, ako pomogneš susjedu u vrtu, ako podržavaš štrajk prosvjetara, ako razvrstavaš otpad ili sudjeluješ u akciji čišćenja. Tvojoj državi može pomoći i ako se educiraš. Jer pravo na izražavanje vlastitog mišljenja trebalo bi podrazumijevati i obavezu educiranja iz najmanje dva izvora.

Zbilja svi imaju mišljenje o izvedbi himne, moje mišljenje je da to zbilja nije prioritet u ovoj državi pored horora koji nam iskaču sa stranica crne kronike zbog nefunkcioniranja institucija koje bi nas itekako trebalo ne samo vrijeđati, već i uznemiravati i pokretati da nešto učinimo.

˝Danas se živi brzo, raduje brzo, voli brzo, tuguje brzo... pa se i muzika pravi na brzinu i zato ne poznajem pola muzičara sa hrvatske scene. Svi žele snimiti sličnu pjesmu koja "lijepo" prolazi na tržištu. Što je tržište zapravo... Uniformirani ukus većine... pa tako se ne postaje muzičar...˝

p.s. sasvim je legitimno i očekivano deskreditirati ovaj post zbog mog imena. Pusa bok