Pjesma koja je pobjedila smrt

【ｐｊｅｓｍａ　ｋｏｊａ　ｊｅ　ｐｏｂｊｅｄｉｌａ　ｓｍｒｔ】

Neke se pjesme pišu u osami, 

Daleko od ljudi, u sjeni vlastite tišine.

Kad zamučiš, jer riječi nepotrebno zveče,

i ne mogu pratiti osjećaje.

Cijelu bujicu u tebi, koju pokreće strah,

Koji čeka u svakom trenutku kad zastaneš, 

Nepravilno se izmjenjuje sa samopouzdanjem,

Koje pokušava reći, možeš ti i to.I suze te sve češće iznenade,

Ali hrabro ih puštaš, jer nisu slabost,

Već znak da ti je stalo i da voliš,I da si spreman za još jednu borbu.

Neke bitke vodimo sami,i najčešće nas upravo te odrede.

Nešto prelome, nešto uzmu,I zapravo kraj i nije važan.

Malo je važan ishod,Ako si odlučio biti hrabar, ako si odlučio biti blag,

Ako te vodi ljubav i ako znaš da nećeš posustati.

Ti si već pobijedio jer si se pojavio gdje treba,

Stajao si gdje bi se drugi povili,

Podigao glavu gdje bi je drugi spustili,

Pružio ruku gdje bi je drugi povukli.

Ako si sve to izabrao u samoći i tišini vlastitih briga i nesigurnosti,

Ti si izabrao put, ti si izabrao pjesmu.

I ne znam da li znaš, ali ta je pjesma već pobijedila smrt.