Pjegica

Danas sam bila u kozmetičkom salonu. Inače sam zbilja fan all naturale izgleda jer eto, nekako mi se čini nepravedno da samo bogati mogu biti lijepi. Saznala sam da lijep možeš biti i manje bogat, obrve 1500 kn, usta 2000 kn, trepavice 250 kn, nokti 150kn. Ok nos i sise su po 25.000 kn, razne liposukcije od 10.000kn pa nebu pod oblake. I ok, sve skupa svatko će se naći u nečemu i tko voli nek izvoli. Ovo nije tekst o cijenama estetskih uljepšavanja, a još manje reklama za iste. Pogotovo nije moraliziranje o istima, i svatko treba raditi šta god mu paše da bude sretan dok ne dira u drugog.

Poanta posta je pitanje o kojem dugo nisam razmišljala. Kozmetičarka me je pitala: "A vi volite pjegice?" Pa je tok misli krenuo. Prvo mi je palo na pamet ja uopće ne znam odgovor na to pitanje. Odgovor je bio: "Pa u srednjoj sam ih mrzila. Sad su mi ok." Iskreno, zateklo me pitanje jer valjda od srednje nisam ni razmišljala o njima, tu su, kao što su mi oči plave, kao što mi nos ide malo ulijevo, kao što sam tvrdoglava, kao što sam borbena. Nije to nešto o čemu puno razmišljaš, to si ti i gotovo.

Njezin odgovor me iznenadio: "Pa da, inače biste nešto poduzeli." Istina, u srednjoj sam razmišljala o varikini, ali prošlo me. Možda u tim osjetljivim godinama, kada se svi želimo uklopiti i biti lijepi, isti, popularni, a najčešće smo silno nezadovoljni sami sobom i nesigurni, pjegice jesu bile moji neprijatelji, ali ne znam, nisam razmišljala da ih skrivam, niti da ih se riješavam, da ih mijenjam, ja sam se pomirila s njima. Sklopile smo trajno primirje, ja ću koristiti zauvijek faktor 50 na plaži, a one će biti pristojne i neće zauzimati prevlast nad teritorijem. Evo, 15 će godina da vodimo miran suživot i sve mi se više sviđaju. Smiješno, nešto što mi je nekada bilo tako iritantno i nedrago. Sada je to moja pjegica.

Ne znam zašto, mene su te misli danas razveselile. Možda nije najsretnija okolnost što sam saznala da je 15 godina od srednje škole, ali osvijestila sam da sam ja te pjegice mrzila, a sada ih volim. To sam ja i to je ok. Prihvatila sam sebe i nisam morala ništa mijenjati. I znate šta, ne zvučim dvolično kada mojoj pjegici objašnjavam kao svaka prava mater da je apsolutno savršena i da obožavam pjegice na njenom malom nosu. Kunem vam se, od tih pjegica nema ništa ljepše!