MOŽE SVATKO!!!

U srednjoj sam bila mršava iako sam uvijek mislila da sam debela, ali valjda smo tako svi. to jednostavno ide s pubertetskim godinama. Sa svojih 62 kg tada bila sam skroz ok.

E onda je došla prva godina fakulteta i osamostaljenje u Zagrebu je donijelo velike količine alkohola i predivnu masnu piletinu s mlincima u menzi kod SC-a. Prva godina s uspješno položenim svim ispitima, izlascima i do 3 puta tjedno dala je svoje. Tog sam se ljeta vratila kući sa 70 kg sreće i ljubavi. Jako dobra godina. I onda sam narednih 5 godina varirala. Iskreno, vagu nisam imala i vodila sam predobar život da bih se zamarala kilogramima. Sve tekme u Ciboni su bile naše, svi derneci u MVP-ju, voljeli smo posjećivati HNK-a pred zoru i baš nam je bilo lijepo. Jeli smo i pili šta god smo htjeli i kada god smo htjeli, Vibor je najviše volio kada bih skuhala dostavu, Luka je radio delicije od kuha i zapečenog sira s malo crvene paprike gore jer bi realno samo za to imali nakon dobrog vikenda.

2012. sam u kolovozu pisala diplomski, svi ispiti na fakultetu su bili riješeni i ostao je samo on. Na početku pisanja sjećam se vaga je pokazivala 65 kg, a kada je bio završen 72. taman kada je bio završen sam i zatrudnjela. Nešto sam pogrešno shvatila u trudnoći, te sam kao osobni izazov na kraju ganjala stotku. Do 100kg nikad nisam došla, ali 94 kg su bile rezultat. Da, Ledo je te godine izbavio onaj divni sladoled sa bijelom čokoladom i malinama, a prva dva kamiona sam ja pojela. I kamion. I šofera.

Gea se rodila 25. lipnja 2013.godine, a ja sam 2 tjedna nakon poroda imala 82 kg. I nakon toga jako je teško išlo dole. Prvih godinu dana bila sam orijentirana isključivo na nju, onda sam počela razmišljati o poslu, počela ga intenzivno tražiti i fizički izgled nije bio na listi prioriteta. Sjećam se rada u Malinskoj, jako dobra i vrijedna ekipa, i jako dobre i konkretne marende. Vaga je opet počela ludirati se, bila je tada na 74kg i onda sam ja odlučila da je vrijeme da se uozbiljim, pa sam si sama složila neku prehranu. Nisam imala nikakvih iskustva s time i vodila sam se zdravim razumom. Ujutro jogurt i zob, ručak šta god bez kruha i navečer tuna s povrćem. I u godinu dana sam izgubila 10 kg. Nije bilo slatkog, nije bilo odmaka, nije bilo cheatova, iskreno, mislim da takvu disciplinu sada ne bih mogla ponoviti. Sa 65kg sam krenula u teretanu, u rujnu 2015. i od tada smo u sretnom ljubavnom odnosu. Moram napomenuti da je to jedna od najbolje opremljenih teretane i u Hrvatskoj, sa vrlo sposobnim trenerima i odličnim pristupom za početnike. Shemu da prva tri treninga ne plaćaš, a pokazuje ti ih osobni trener osobna je zamisao Maria Jarnečića čija se ljubav prema bodybuidlingu i povećenost istom osjeti na svakom koraku.

Sjećam se dolaska u teretanu, ništa nisam znala i sve mi je bilo bed, ali to je ustvari bila prednost jer ljudi dođu s krivim predrasudama, vlastitim "znanjem" i nikada ne naprave ništa. Ja sam bila otvorena za sve prijedloge, svih sam slušala i naučeno primjenjivala kako mi odgovara. Naravno u prvom periodu je bilo važno uopće svladati sprave i pokrete, raditi ispravno i tu je bilo važno disciplinirano se držati programa koji je složio netko tko zna. Sjećam se sprave za hiperekstenziju, nisam joj vjerovala i uvijek sam mislila da ću pasti s nje. Jedini savjeti za prvu godinu i početnike su, nema preskakanja treninga i slušaj nekog pametnijeg, ne, nemaš pojma i ne nećeš si ni kosu sam rezati već ćeš pitati nekog tko zna, tako će ti i plan treninga složiti netko tko zna, ako ne želiš 45 minuta voziti biciklu u prazno i kunem vam se, nikada nitko nije napravio ništa vozeći biciklu u teretani!

E nakon prve godine već nešto znaš, osjećaš kako šta djeluje na tebe i počinješ kombinirati, vidiš gdje ti treba više gdje ne želiš toliko. A vidiš i prve rezultate i postaje ti zanimljivo što sve možeš sa svojim tijelo. Počinješ se igrati i sa kilažama, i sam sebi postavljaš nove ciljeve. I napreduješ.

Onda se 2017. godine otvorio i Activity Center Krk, najbolje opremljeno vježbalište na otvorenom, a možda i u Hrvatskoj. Tamo se okupljala jedna drugačija ekipa, mladi, školovani, kineziolozi, crossfitteri , i svatko je svakog nešto mogao naučiti. Samim druženjem tamo mogli ste vidjeti brojne nove vještine, vježbe i primijeniti ih.

I šta su najvažnije stvari koje sam naučila u ovih 5 godina treniranja?

• Pitaj nekog tko zna, tko je već nešto postigao. Zbilja mi je žao kada vidim da ljudi krenu, imaju čak nešto i volje, ali izgubljeno lutaju od sprave do sprave i ne znaju šta bi i kako bi. Naravno da sada postoji masa fitness trenera i instruktora i ovoga i onoga, i teško je odvagati tko ti zapravo može pomoći, a tko ne, ali bilo koji plan treninga i prehrane će ti pomoći da kreneš. Ustvari je zanimljivo da će ljudi utući i do 1500 kn na obrve, a puno im je dati 500 kn za plan prehrane i treninga. Zbilja?
• Druga stvar je, ne definitivno se nećeš nabildati od utega, nemojte ih se bojati. Znate li koliko se natjecatelji moraju truditi držati striktne prehrane i kakvih treninga da postignu onakve rezultate? Ne, nećeš se nabildati, za početak nećeš ni raditi s kilažama, dovoljno je naučiti pravilno izvoditi pokrete i već si na konju.
• Nemoj se vagati!!! Većina ljudi, pogotovo žena, kada uđe u teretanu, ima zacrtan broj u glavi, mani se brojeva. Gledaj kako tvoj tijelo reagira i što mu odgovara. Prva što ljudi primijete i što često spomenu kada počnu trenirati, "ajme pa ja se više ne zadišem po ovim stepenicama"! To prati! A ako su ti baš potrebne brojke onda neka to budu centimetri. Na obje ove slike imam 65 kg, ali nekako imam osjećaj da nije isto 65kg sala ili 65 kg mišića! Razlika može biti i do 2-3 konfekcijska broja.
  
• I najvažnije, nema odustajanja! Rad i disciplina su najvažniji. Prvih mjesec, dva ne preskačeš trening, nema ne da mi se, nema ne mogu. Stvaraš zdravu naviku i važno je biti konzistentan.
• I nema neugodno mi je, nema ja to ne znam, nema ne mogu. Pitaj, uvijek će ti netko pomoći. Nitko nije ušao u teretanu da je sve znao, mnogi su krenuli od nule. Kao u svemu, uči, napreduj, trudi se i rezultat neće izostati!

I poanta svega nije izgled. Poanta svega je da se bolje osjećaš, da si pokretniji, zdraviji, da vidiš da možeš, da napreduješ i da učiš. Poanta je da ti se sviđa što si jači, što si zdraviji i da pobjeđuješ sebe, samokontrolom i disciplinom jačaš sebe i svoj karakter, a to je ono što danas svi najviše trebamo, i što je poanta bilo kojeg sporta da se prihvatiš!