MOJA SUPERMOĆ

Ako sam na nešto posebno ponosna kod sebe to je samodisciplina. Za mene je to sposobnost razmišljanja dugoročno naspram kratkoročnog, pa svega kratkoročnoga. 

Set pravila koje si odredimo da bismo došli do cilja. Red, kontrola. Smisao.

Kada sam odlučila upisati politologiju sama sam naučila gimnazijske programe iz predmeta koji su mi trebali paralelno s maturom za turističku školu. Kada sam morala položiti državni stručni ispit za društvene djelatnosti, radila sam, imala bebu od godine dana i položila sam usprkos nebrojenim zakonima koje su tražili da znamo. Kada sam nakon poroda odlučila smršaviti, sama sam si složila prehranu i zdravo sam skinula 12 kg u godini dana. Štreberski, školski. Pa sam odlučila krenuti u gym i 7 godina ga nisam propustila. Pa sam nakon pušenja od srednje odlučila prestati pušiti i evo upravo je prošla i druga godina da nisam povukla ni dim (istina neko vrijeme sam u izlascima držala nezapaljenu cigaretu u ruci, ali uspjelo je). Zadnja odluka bila je da prestanem jesti meso bar neko vrijeme. Svi koji me znaju koliki sam mesožder, volim i krvavo i sirovo i evo me, mjesec dana nisam pojela ni komadić mesa. Ne samo to, počela sam i kuhati, a to je zbilja bi deal, ali tim dijelom se nećemo zanositi. Nije mi u ciljevima.

Uglavnom, možemo sve ako zbilja odlučimo samo prečesto se bojimo, sami sebe podcjenjujemo, sputavamo, sabotiramo. Sami sebi smo najgori neprijatelji, prečesto. Biramo lakše puteve. Nekada sam mislila, nažalost, sada mislim na sreću, osobno sam uvijek išla težim putevima, strmijima, smjelijima i u konačnici sam zadovoljna gdje me dovelo. Ni blizu da je ovo kraj puta, samo sam jako zadovoljna gdje sam sada.

Jedna od najfascinantnijih stvari, a definitivno i najmržih su mi izgovori i izlike. Svi ih imamo za ponešto, a poneki ljudi ih naprosto imaju previše, neki ih imaju za sve. Veoma loše je što ih ljudi nisu ni svjesni. Obrambeni mehanizmi su čudo, svi smo skloni kognitivnim distorzijama, ali neki ljudi zbilja pretjeruju. Cijeli svemir je kriv što ona/on nije nešto napravilo. Sve se urotilo da ne uspije, nije on lijen on je samo opušten i uživa u životu. Mrzim izlike. Smatram da su to obične laži, bilo prema drugima bilo prema samom sebi i da je poštenije i časnije reći bojim se, ne želim to dovoljno ili nije mi bitno nego nisam imao vremena, pas mi je pojeo čarapu, morala sam 54873495. put obaviti neku nebitnu glupost da ne bih morala učinit "to nešto".

Prijedlog i razlog ovog teksta je da preuzmemo odgovornost i napustimo ulogu žrtve, i izgovore. Zapravo nije teško, zamisliš cilj, utvrdiš pravila koja su ti potrebna da ga ostvariš, ako ih ne znaš naučiš ih i onda to ponavljaš iz dana u dan. 

Tu je važna samodisciplina, ona je naše oruđe koje će nas dovesti do ispunjenja ciljeva. Što smatram važnim kod discipline? Održavanje motivacije, imati na umu cilj zbog kojeg si krenuo. Upornost. Planiranje vremena, izbjegavanje ulaska u dan bez da znaš koji su ti prioriteti u njemu. I još važnije od samog planiranja, definiranje onog važnog. Jer mnoge stvari u danu nam se čine hitne i važne, ali zapravo većina njih nisu bitne. Mudro odredite prioritete jer su zajebani. One stvari na kojima najviše treba raditi, koje su važne zapravo nikada nisu hitne ili vrlo rijetko. Unaprjeđenje poslovanja, odnosi, obitelj, zdravlje su važne stvari na kojima se ne radi kroz hitne intervencije (veoma rijetko) već kroz dugotrajno ulaganje, investiranje vremena, promišljanje i sl.

Primjer: zbog bolova u ramenu, morala sam napustiti gym, barem privremeno. U isto vrijeme sam saznala da bi bilo dobro da izbacim meso. Bacila sam se na čitanje. Cilj je biti aktivna i zdravo jesti kako bih mogla što bolje funkcionirati. Trenutno sam naučila kuhati razna variva s lećom i slanutkom, borim se s tofuom jer stalno razmišljam "dude gdje su moji proteini", uvela sam minimalno 30 minuta joge na dan, svima koji žele probati još uvijek toplo preporučujem app Down dog. I unaprjeđenjem i ponavljanjem navedenog smatram da ću pridonijeti tome da se odlično osjećam i izgledam. Disciplina će me dovesti gdje želim biti.

To je način na koji živim i funkcioniram. Možda ne zvuči divlje i ludo, ali mogu vam reći da djeluje. Priču o ludom i divljem i onom samo jednom se živi ostavljam za neki drugi tekst. 😉

p.s. Gea zna da svaki dan mora napraviti krevet. Počnimo svi od toga, pa pređimo na ove pomodne ledene tuševe! 😊