MIR NJEZINA SNA

Sinoć si zaspala uplakana i razočarana.

Tvoji savršeni planovi su se izjalovili, a tvoji ciljevi su sada, naizgled nedostižni.

Sinoć je bilo jako mračno, i zvijezde se nisu vidjele.

Vjetar je silno hukao, i samo je pljusak nedostajao da i vrijeme bude u skladu sa raspoloženjem.

Sinoć si zaspala, bez plana, bez nade i bez načina,

Glave zabijene u jastuk jer netko bi mogao čuti jecaje...

Sinoć si bila premorena i spremna odustati.

Gotovo, dosta, ne isplati se, ne ide,

I već si razmišljala kako spremno i dostojanstveno potpisuješ svoju kapitulaciju,

Pred životom, problemima i vlastitim strahovima,

I s tim mislima, rastrgana, utonula si u dubok san.

Sanjala si borbe koje su trajale stoljećima,

Sanjala si livade bez kraja i konca koje si morala pretrčati,

Sanjala si susprezanje suza kada ti se sve raspada,

Sanjala si izmjene godišnjih doba, i ruke koje postaju sve teže.

U zoru, pomalo smušena, još snena i pospana,

Prvo što si ugledala bilo je njezino lice.

Mirno je spavala, bez ijednog problema i loše misli,

To dijete vjeruje u tebe, zašto ne bi i ti?

Da izmisliš način, da pronađeš zvijezde kada ih nema,

Da naslikaš sunca u svakom tmurnom danu,

Da pronađeš rješenje za sve probleme,

Da budeš most i stup i kamen i knjiga,

Da budeš sve što ona vjeruje da jesi.

Da ispod kreveta otjeraš zmaja,

Da poneseš sve vile i jednoroge na vaše avanture,

Da budeš i pjesma i upozorenje i pero i štit,

I u miru njezinog sna pronađeš snagu za nova buđenja.