Meni se to ne sviđa.

Ima tome, sad kad već brojim 20-ak godina. Za vrijeme srednje škole prodavala sam turističke izlete brodom na rivi u Krku.
Najdraži turistički proizvod u Krku, možda i najkvalitetniji, domaća ekipa koja uveseljava putnike, najdivnije uvale, plaze Stare Baške, Plavnik i Krusija, tada se još puno vozilo na Grgur i Goli otok, jele su se skuše sa roštilja, popilo par gemišta i naravno rakija s kapetanom. Nemali broj puta vidjeli bi se dupini, uvijek smo hranili galebove putem, jednostavno jedan prekrasan dan u cijelosti ispunjen. Uspomena za cijele obitelji.

Stojim tako na pultu i sunce piči sa zapada, a svi bukeri znaju da je tada najgore jer tuče drito u tebe i suncobran ne služi ničemu. Hvala Bogu na maestralu. I prilazi pultu obitelj našeg govornog područja s malo drugačijim naglaskom, sto i je i nije naročito bitno za ovu priču. Ne iz razloga sto činimo razlike, nego jer se vidi da je iz unutrašnjosti jedne države bez mora.

Pričam o izletu i sto će sve vidjeti, volim tu priču, u krajnjoj liniji i sama stalno odem iz gusta. Obitelj je oduševljena, djeca vicu idemo.
Mama stoji kamenog lica. Napokon jasno i odlučno izgovara tonom koji zbilja odaje ono sto govori:"Neću. Meni se to ne sviđa." Skoro pa je ljuta na mene. Bas joj se ne sviđa. I bas želi da to znam. Nemam problema s tim. Djeca su malo razočarana, muza je malčice sram. Produžuju dalje.

Poanta price: Savršen dan na moru, uz ice i piće s najmilijima za neke nisu nešto privlačno. Uopće ne ulazimo u razloge. Prilika da zbilja vidiš galebe, bjeloglave supove, možda dupine, njoj nije zanimljiva. Njoj se jasno i glasno to ne sviđa. I to je ok.