KARMA

Vjerujete li zbilja u ono da se sve u životu vrati? I dobro i loše?

Vjerujete li u karmu?

Ne znam, nekako je teško procijeniti kome se i šta vratilo,

Da li smo nagrađeni prema zaslugama.

A i mjera koju uzmemo uvijek je subjektivna, osjećaji i misli su subjektivni

I nismo jednako strogi prema svima.

Da li lakše nađete isprike sebi ili drugima? Koga više volite?

Voljela bih vjerovati u ravnotežu dobra i zla na svijetu,

U neku nadzemaljsku pravdu,

Ali iskreno, vjera mi brani.

Vjera da nam je onako kako si napravimo,

Da smo sami gospodari svoje sudbine

I da sreća ne prati samo hrabre već one koji se usude.

I ne, ne mislim da trebamo osuđivati, zamjerati,

Trebamo pustiti i graditi dalje, svoju energiju dati samo u ono što nam čini bolje.

Teško mi je povjerovati da postoje ljudi koji svjesno čine loše,

Da im je sebičnost jedini orijentir, a vlastiti interesi jedina vrijednost.

Ma i neka ih, uvijek netko mora i poslužiti kao loš primjer,

Pored onoga što želimo postati, moramo znati i šta nikada ne želimo.

I tu nema zamjeranja, nema osvete, nema ničega,

Oni su praznina i naša je dužnost ne gledati u nju da nas ne obuhvati njihovo crnilo.

A karma? Sigurno postaji sudac tko vidi bolje, bolje zna i pravedniji je,

Ostavimo nešto posla i za njega,

Jer karma je tiha, dolazi polako, vrlo često je i nezamjetna, osobna je,

Ali u tome je i njezina poanta, da je i ne primijeti nitko osim onog čija je!